Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXIII)

Kriva sam. Nisam mu trebala ući u glavu one noći, najavljena kišom, u pratnji grmljavine. Nisam imala pravo uvući ga u sve ovo. Znam to. Ali trebala sam ga. Nisam znala šta da radim. Kome da se obratim i na koja vrata da zakucam. Gdje se sakriti od tih ljudi? Gdje pobjeći od kosmičkih sila nepojmljivih ljudima?

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXIII)”

Advertisements
Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXII)

Nepomičan, vezan za neki krevet, koji su uspravili i vozili me nekim hodnicima, usta zapušenih nekom krpom i samoljepljivom trakom, nisam imao drugog izbora nego da slušam sumanute priče doktora Almásyja, koji se vozio svojim kolicima pored mene. Nisam vidio ko je mene gurao, jer mi je čak i glava bila vezana širokim kožnim kaišem preko čela.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXII)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXI)

Dobro došao među žive, prijatelju. Ne smeta ti da te zovem tako, zar ne? Ipak između nas postoji određena bliskost. Mislim, bio sam ti u glavi. Divim ti se. Jebeni kašalj. Ne popušta me.

Svidjelo ti se, zar ne? Taj osjećaj božanske moći, njen slatki okus koji opija i udara u glavu bolje od najfinijeg konjaka. Priznajem, podcijenio sam te. Opasno. Nije mi se to odavno desilo, znaš?

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXI)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XX)

Gledao sam tog visokog stranca koji mi je prilazio. Sporim korakom, gotovo prijeteći. Valovita plava kosa mu je bila počešljana unazad, dovodeći njegovo visoko čelo još više do izražaja, skupa sa visokim zaliscima. Lice usko, naglašenih jagodica i rošavih obraza. Donja usna punija od gornje. Nos poveći, blago povijen. Napoleonski. Nije se moglo reći da je bio lijep, ali je bio privlačan. Zračio je nečim divljim. Vidjelo mu se to u pogledu azurno plavih očiju koje su me posmatrale ispod gustih, neobično dugih obrva koje su se, činilo mi se, protezale do ušiju.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XX)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XIX)

Lebdio sam u nekom limbu, između jave i sna. Primordijalnoj kaši snova i košmara, gustoj, mračnoj i hladnoj. Bio sam nag, sklupčan poput fetusa. Nemoćan. Tresao sam se pokušavajući se oduprijeti košmarima koji su me salijetali u jatima, poput pirana, kidajući meso moje svijesti. Nastave li tako, ostat će samo ogoljen skelet i jedna sparušena biljka u plastičnoj stolici u vrtu, pored figura od živice.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XIX)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XVIII)

Hodnik u kojem sam se našao je bio gotovo identičan onom kojim sam kročio u svom snu. Onoliko koliko je jedan hodnik mogao biti identičan drugom. Bijela sterilna boja zidova, vrata soba načičkana sa strane u redovnim razmacima, između njih postavljene svjetiljke mutnog stakla koje su bacale prigušenu bjeličastu svjetlost. U dnu, zid od stakla u kojem se ogledao dan, plavo nebo i plavičaste planine na horizontu.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XVIII)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XVII)

Glava me je boljela. Iznad desnog oka sam imao oteklinu veličine šljive koja je neumorno pulsirala otkako sam ustao iz kreveta. Prstima sam prešao preko zavoja pipajući je. Objasnili su mi da je to od pada kada sam pao u kupatilu. Nisam se sjećao toga. Posljednje čega sam se sjećao jeste bilo kucanje na vratima u olujnoj noći. Bio sam u svom stanu, a sada sam se probudio ovdje. U nekoj ustanovi. Kroz prozor sam gledao ljude u čudnim pidžamama boje indiga napolju, kako hodaju dvorištem.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XVII)”