Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (kraj)

Ponekad sam imao osjećaj da razum i ja ratujemo, borimo se i mirimo, ali nikada kao tih nekoliko dana. U posljednje vrijeme sam kročio nekom ratnom stazom, lica ukrašenog ratničkim bojama, namjeren da ga sasječem do korijena. Nakon onog čudnog sna od prethodne noći, taj osjećaj je bio još više pojačan.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (kraj)”

Advertisements
Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXVII)

Paranoja je grickala kosti moje psihe smijući se kao hijena. Gotovo da sam mogao čuti škripanje njenih zuba i krckanje kostiju, dok ih lomi da isiše slatku srž mog zdravog razuma. Ludio sam. Ako već nisam poludio, onda sam bio nadomak ludila, na rubu onog ponora u kojem nestaje razum i ostane samo mrak.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXVII)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXVI)

Na putu natrag do grada, pokušavao sam suzbiti paranoju i strah, kako sam najbolje znao i umio. Razmišljao sam o onome što se desilo na groblju. O onim praznim očima koje su me gledale. Almasy je bio živ. U to nije bilo sumnje. U nekom kutku hladnog kosmosa, njegovo bijedno biće je obitavalo, pogonjeno željom za osvetom. Kako je uspio preživjeti bijes svoje boginje, nisam znao, ali drugog rješenja nije bilo.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXVI)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXV)

Tog dana, kada sam otišao u posjetu Davoru, olovni oblaci su se nadvili nad grad, prijeteći da ga pritisnu svojom težinom, sakrivajući plavetnilo neba iza svog sivila. Paranoja, to neželjeno čudovište mog bića, izađe iz svog skrovišta. Skupa sa strahom, njenim bratom blizancem. Pojavili su se iznenada, kako to obično i biva. Na semaforu.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXV)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXIV)

Trčao sam tu noć. Trčao sam koliko su me noge nosile, bjesomučno. Kao da mi vreli dah troglavog Kerbera grije pete, a njegove tri vilice gladno škljocaju za mnom. Trčao sam kroz tamu noći protkanu srebrenim nitima mjesečine, praćen nijemim šapatima umirućih koji su mi vrištali u glavi i škripavim jecajima umirućeg zdanja. Jednom sam se okrenuo preko ramena i vidio sam ih. Stajali su tu, nijemi posmatrači mrtvog pogleda, eterijalnih tijela. Nisu išli za mnom, samo su stajali i pratili me svojim praznim očima. Osuđivali su me. Krivili za svoju smrt. Nisam ih krivio.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXIV)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXIII)

Kriva sam. Nisam mu trebala ući u glavu one noći, najavljena kišom, u pratnji grmljavine. Nisam imala pravo uvući ga u sve ovo. Znam to. Ali trebala sam ga. Nisam znala šta da radim. Kome da se obratim i na koja vrata da zakucam. Gdje se sakriti od tih ljudi? Gdje pobjeći od kosmičkih sila nepojmljivih ljudima?

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXIII)”

Posted in Duhovi prošlosti, gdje je nestala maja, Priče u nastavcima

Gdje je nestala Maja? (XXII)

Nepomičan, vezan za neki krevet, koji su uspravili i vozili me nekim hodnicima, usta zapušenih nekom krpom i samoljepljivom trakom, nisam imao drugog izbora nego da slušam sumanute priče doktora Almásyja, koji se vozio svojim kolicima pored mene. Nisam vidio ko je mene gurao, jer mi je čak i glava bila vezana širokim kožnim kaišem preko čela.

Continue reading “Gdje je nestala Maja? (XXII)”