Posted in O ljubavi i propratnim stvarima, Priče

Čežnja

Svjetlost vatre iz kamina te je obasjavala, igrala se sjenkama po tvom licu dok si stajala ispred njega u mraku. Da se samo možeš vidjeti mojim očima u tom trenutku. Osvijetljena vatrom, u mojoj košulji, koja na tebi dođe kao haljina, cigareta između dugih, elegantnih prstiju, grickaš vrh palca, krupne oči zamišljeno gledaju u vatru. Čista poezija.

Continue reading “Čežnja”

Advertisements
Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Pod teretom uspomena i snova

Kišne kapi su svirale svoju hipnotizirajuću melodiju po kišobranu dok sam se šetao pored rijeke to nedjeljeno poslijepodne. Iznenadna hladnoća i kiša su rastjerale sve s ulice, osim mene i pasa lutalica i onog malog Cige koji kopa po kontejneru. Nebo olovno sivo, tmurni oblaci spušteni, teški kao planine. Krupne vrane, kao kakvi vjesnici zla, svuda uokolo. Prate me. Po granama, po travi. Stoje, gledaju u mene svojim crnim očima, prate me zlosutnim pogledima.

U zraku je mirisala zima, garež, paljevina, sjeta, tuga i čežnja.

Ipak, priroda se nije dala tom sivilu. Boje proljeća su ga šarale, bijeli i ružičasti behar tu, bijele visibabe tamo, žuti jaglaci tamo.

Continue reading “Pod teretom uspomena i snova”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Okupana svjetlom

Otvaram oči i pred sobom vidim anđela okupanog svjetlošću Sunca. Stoji na vratima balkona, gola, zamišljeno gleda napolje i pušta zrake Sunca da joj miluju nježnu kožu. Ljubomoran sam na Sunce što je dira prije mene to jutro.

„Mora da sam umro u snu sinoć“, govorim, „i probudio se u Raju jer vidim anđela ispred sebe, okupanog Sunčevom svjetlošću.“

Continue reading “Okupana svjetlom”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Klupa

Stajala je tu pored šetališta, uporno odolijevajući godinama i vremenskim neprilikama. Izdržala je nesnosne vreline, teške kiše, mrazeve od kojih je njeno drvo pucalo i snjegove koji bi je sakrili ispod svoje bjeline.

Bila je nijemi svjedok, posmatrač, slušatelj. Krila je tajne hiljada ljubavi, njihovu sreću i patnju. Krila je šapate izgovorene u tami, između mladih ljubavnika i onih ne tako mladih. Na njoj su se izjavljivale ljubavi, prosile djevojke. Na njoj su se i ostavljali ljubavnici, rastajući se iz ovog ili onog razloga. A ona je stajala i upijala, pamtila kroz ožiljke koje su ostavljali ljubavnici u njenom drvenom mesu.

Continue reading “Klupa”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima, Priče

Ona

U tišini sobe se čuo samo zvuk vrtnje prastarog ventilatora koji je mlatio iznad mene u to marokansko predvečerje, vodeći borbu protiv uzavrelog pustinjskog sunca koje je zalazilo iza horizonta i dalekih pješčanih dina, bojeći nebo nijansama crvene i žute, ostavljajući utisak da je horizont u plamenu. Konačno je pobjeđivao, nakon što je cijeli dan odolijevao, pružajući otpor. Ali samo zato što je sunce otišlo da muči nekog drugog tipa na drugom kraju planete, nagnutog nad pisaću mašinu.

Continue reading “Ona”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima, Priče

Nijanse nje

Ležali smo na travi, pored obale jezera, obasjani mjesečinom vedrog ljetnog noćnog neba po čijem su se tamnom plaštu rasule zvijezde. Vodili smo ljubav prije kojeg minuta. Sada, umorni od naše igre, ležali smo i gledali se. Gubili se u pogledima.

Continue reading “Nijanse nje”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima, Priče

Nekromanser

Krivudava cesta ispred mene. Planine oko mene. Prizor koji evocira uspomene. Put koji vodi niz aleju sjećanja, na neko drugo mjesto, u neko drugo vrijeme. Neku drugu ženu. Krivudavi put vodi do nje, do malog stana, do kreveta sa metalnim okvirom. Do njenog mirisa, njenog pogleda, njenog dodira. Njenog golog tijela. Do umirućih snova i neispunjivih želja, koje ni duh iz čarobne lampe ne bi mogao ispuniti.

Continue reading “Nekromanser”