Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Volio bih da si tu

Zlaja je jednom napisao: „Volio bih da si tu, ove noći tako trebaš mi“, a onda je Žera to otpjevao onim svojim letargičnim glasom. Ja ove noći neću biti Žera mada bih možda mogao bolje otpjevati od njega ili barem izrecitovati. Neću biti ni Zlaja jer jedan je Zlatan Arslanagić i takav tekstopisac se rađa jednom u sto godina i svaki stih koji bih pokušao napisati bi bilo samo vrijeđanje njegovog rada.

Continue reading “Volio bih da si tu”

Advertisements
Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Kad se lažeš da je daleko od očiju, daleko od srca

Ako se ikada nađete u pogrešnoj priči, otiđite. Sigurno ste to negdje pročitali. Teška životna istina izvučena iz knjige za djecu Zlatokosa i tri dinosaura autora Moa Willemsa. Da, dobro ste pročitali. Dječja knjiga, a rečenica kao stvorena za svijet odraslih i tako primjenjiva u njemu. Posebno na području veza i brakova.

Continue reading “Kad se lažeš da je daleko od očiju, daleko od srca”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima, Taxi slomljenih srca

Taxi Slomljenih srca

Evo je. Nova mušterija. Prva ove noći. Maše mi rukom dok stoji ispod semafora. Baca cigaretu, gasi je čizmom s visokom štiklom i ulazi u automobil unoseći sa sobom stotine nijansi proljetnih mirisa. Jedan potez glavom da skloni nemirnu kosu s lica. Šminka joj je razmazana. Tamne oči su i dalje kvasile obraze.

Continue reading “Taxi Slomljenih srca”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Ljubav je mrtva

Prtljao sam sa svežnjem ključeva ispred stana, psujući u bradu po ko zna koji put samog sebe što nosim toliki metal sa sobom. Pokušaj prvi. Drugi. Treća sreća. Baš kako i kažu. Zabauljao sam u stan. Ona posljednja čaša bila je višak.

U uskom hodniku osjetih punu aromu oblaka mirisa koji me je pratio. Gorčina cigareta, kiselost vina, slatkoća njenog parfema. On je dominirao, probijao se polako ispod svih drugih mirisa i milovao mi nosnice. Usne su se još uvijek sjećale njenog okusa, a vrat je nosio ugriz kao pečat potvrde. Meso što postade njeno tu noć. Na njenu žalost, bio sam neposlušna lovina. Ili je ona možda bila loš lovac? U svakom slučaju, otišao sam na vrijeme.

Continue reading “Ljubav je mrtva”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima, Priče

Čežnja

Svjetlost vatre iz kamina te je obasjavala, igrala se sjenkama po tvom licu dok si stajala ispred njega u mraku. Da se samo možeš vidjeti mojim očima u tom trenutku. Osvijetljena vatrom, u mojoj košulji, koja na tebi dođe kao haljina, cigareta između dugih, elegantnih prstiju, grickaš vrh palca, krupne oči zamišljeno gledaju u vatru. Čista poezija.

Continue reading “Čežnja”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Pod teretom uspomena i snova

Kišne kapi su svirale svoju hipnotizirajuću melodiju po kišobranu dok sam se šetao pored rijeke to nedjeljeno poslijepodne. Iznenadna hladnoća i kiša su rastjerale sve s ulice, osim mene i pasa lutalica i onog malog Cige koji kopa po kontejneru. Nebo olovno sivo, tmurni oblaci spušteni, teški kao planine. Krupne vrane, kao kakvi vjesnici zla, svuda uokolo. Prate me. Po granama, po travi. Stoje, gledaju u mene svojim crnim očima, prate me zlosutnim pogledima.

U zraku je mirisala zima, garež, paljevina, sjeta, tuga i čežnja.

Ipak, priroda se nije dala tom sivilu. Boje proljeća su ga šarale, bijeli i ružičasti behar tu, bijele visibabe tamo, žuti jaglaci tamo.

Continue reading “Pod teretom uspomena i snova”

Posted in O ljubavi i propratnim stvarima

Okupana svjetlom

Otvaram oči i pred sobom vidim anđela okupanog svjetlošću Sunca. Stoji na vratima balkona, gola, zamišljeno gleda napolje i pušta zrake Sunca da joj miluju nježnu kožu. Ljubomoran sam na Sunce što je dira prije mene to jutro.

„Mora da sam umro u snu sinoć“, govorim, „i probudio se u Raju jer vidim anđela ispred sebe, okupanog Sunčevom svjetlošću.“

Continue reading “Okupana svjetlom”